No, jedna je činjenica nepobitna - "Bitka na Neretvi" film je po kojem se ime Veljka Bulajića naročito pamti u svjetskim filmskim okvirima.
Kada su u pitanju nagrade, imao je Bulajić još niz filmova sa sličnim, ako ne i većim brojem priznanja. Ali - od tog da je koncem šezdesetih i početkom sedamdesetih u bioskopima u 80 svjetskih država "Neretvu" vidjelo oko 350 miliona ljudi, teško da ima većeg priznanja.
Simbol epohe uz angažman rekordnog broja statista
"Bitka na Neretvi" bila je svojevrstan simbol moći jugoslovenske kinematografije, pri čemu je dobro poznato koliko je rukovodstvo tadašnje države, predvođeno Titom, cijenilo film i ulagalo u njega.
8I kao takav, šesti Bulajićev dugometražni igrani film, bio je nešto dotad nezapamćeno u evropskoj, pa i svjetskoj kinematografiji. Jer, treba istaći to kako je sam projekat i po budžetu i po broju aktera bio u ravni sa "Spartakom" Stenlija Kjubrika.
Snimanje "Bitke na Neretvi" podrazumijevalo je angažman više od 10.000 statista, mahom iz tadašnje JNA. Više statista je stradalo prilikom snimanja filma, izvještavala je tadašnja štampa.
Nestvaran spoj glumačkih imena
Dok se oko produkcije okupljalo gotovo 60 privrednih društava iz čitave Jugoslavije, samo snimanje trajalo je 18 mjeseci. Teško je otud zamisliti koliko su u to doba trajale same pripreme za takav projekat, pri čemu je Bulajić, pored režije, potpisivao i scenario, zajedno sa Ratkom Đurovićem i Stevanom Bulajićem.
I dok su mnogi bili impresionirani brojem statista, još je više bilo onih koji su bili fascinirani glumačkom postavom - od Orsona Velsa, Jula Brinera, Sergeja Bondarčuka, Franka Nera i još niza renomiranih inostranih imena, sve do onih dobro poznatih u tadašnjoj Jugoslaviji - Bate Živojinovića, Milene Dravić, Borisa Dvornika, Ljubiše Samardžića, Pavla Vujisića, Faruka Begolija...
Za potrebe filma izgrađena su četiri 'sela' koja su tokom snimanja potpuno uništena.
Ipak, scena rušenja mosta nije uspjela - Bulajić nije bio zadovoljan snimcima zbog prašine i dima koji su se digli nakon rušenja, pa je sve ponovljeno u znatno drugačijim uslovima. U studiju u Pragu.
Pikasov rad i soundtrack Hermana i Londonske filharmonije
Film ostaje upamćen i po tome što je promotivni plakat radio lično Pablo Pikaso. I to prema želji Veljka Bulajića.
Naš je reditelj Pikasa upoznao 1964. godine, te je kasnije pisao njegovom agentu kako bi zamolio velikog slikara da se prihvati pomenutog posla. Pošto je pročitao detaljnije o kakvom je filmu riječ, Pikaso ne samo da ne napravio plakat - čiji je limitirani broj primjeraka lično potpisivao - već je zauzvrat tražio samo 12 flaša vina iz Jugoslavije.
Osim Pikasa, treba pomenuti i još jedno veliko ime - kompozitora Bernarda Hermana. On je, zajedno sa Londonskom filharmonijom, stajao iza soundtracka, koji je objavljen i na američkom tržištu.
Zbog "Neretve" u Sarajevo dolazila i Sofija Loren
Ne treba izostaviti ni to da je zbog "Neretve" u Sarajevo dolazila i Sofija Loren.
Dogodilo se to tokom premijere, na Dan Republike 1969. godine, a uz nju i Josipa Broza Tita, događaju je - između ostalih - prisustvovao i tadašnji glumački velikan Omar Šarif.
I na kraju, ukoliko možda još nijeste vidjeli legendarni Bulajićev film ili želite da ga odgledate još jednom, on slijedi u nastavku.
