Marija Đuričković već godinama se bavi iscrtavanjem zanimljivih motiva najčešće na šoljicama za kafu – ćikaricama. Od likova iz crtanih filmova, bajki, scena iz Egziperijevog Malog Princa, do zastave Crne Gore, Crnogorki i Lovćena sve su to motivi koji su se našli na njenim ćikaricama.
Uz njene šoljice izjavljuje se ljubav, šalju poruke podrške dragim osobama, na njima su i upiti za kumstva…
Marija je završila studije turizma, ali joj je oslikavanje ćikarica hobi u kojem uživa. A sve je, kaže, počelo sasvim slučajno, onog trenutka kada je kao nezadovoljna mušterija “doradila” naručenu šoljicu…
“Oslikavanjem šoljica, ili što ja volim da kažem po starinski-ćikara, bavim se već četiri godine. Počelo je tako što smo sestra i ja poručile šoljicu mami za rođendan. Imala je par detalja koji nam se nisu svidjeli, pa sam odlučila da je svojeručno prepravim, nećete vjerovati, bojama za nokte”, prisjeća se Marija.
Onda je, kaže, oslikala još nekoliko šoljica koje su bile namijenjene njoj bliskim ljudima.
“I tako sam odradila još par motiva na nekim šoljicama, na nagovor sestara i drugarica. Onda sam počela ozbiljnije da istražujem profesionalne materijale za oslikavanje porcelana/keramike, osmislila naziv, otvorila profil kako bi se moj rad vidio šire i tako nekako je sve počelo”, priča Marija za Portal Analitika.
Od Crnogorke i Lovćena do poruka podrške
Marija oslikava ono što drugi zamisle i trudi se da njihove ideje što vjernije dočara na komadu keramike ili porcelana… Od komplesnosti nečije ideje i želje zavisi i koliko će joj vremena biti potrebno da oslika ćikaricu.
“Vrijeme oslikavanja šoljice zavisi od zahtjevnosti oslikavanja. Nije isto napisati dvije riječi ili oslikati Crnogorku u nošnji sa motivom Lovćena, porodicu, i sl. Sam proces je zahtjevan, jer se prvo dobro očisti podloga, iscrta skica, zatim se definišu konture, onda slijedi bojanje, ako ima tekst ispisivanje... Ostavi se da se prosuši, a onda se zapeče 30-45 minuta u rerni, kako bi se fiksirala boja, da bi bila dugotrajna. Zatim slijedi ukrasno pakovanje”, objašnjava Marija.
Najduže joj je, kaže, za oslikavanje neke šoljice bilo potrebno do dva do tri sata. Ističe i da često neophodni material za oslikavanje ne može da pronađe u Crnoj Gori.
“Za oslikavanje šoljica koristim specijalne boje za porcelan i keramiku različitih proizvođača Pebeo, Marabu, Cadence, zavisno šta se može naći kod nas na tržištu. Neke sam poručivala iz inostranstva. Nažalost, ponuda je jako oskudna, jer očigledno nije nešto što se često koristi”, kaže Marija.
Ćikarice kao svejdočanstvo ljubavi
Njene šoljice su svjedočanstva ljubavi, razumijevanja, podrške…lijep način da se nekome pokaže iskrena emocija i pošalje lijepa poruka.
“Svaka šoljica nosi posebnu emociju i bitnost, jer je posveta i uspomena. Uvijek se maksimalno potrudim oko svake pojedinačno, jer sam svjesna činjenice koliko značenje ima onom ko poklanja, kao i onom kome je namijenjena. Do sada nisam imala neprijatnih povratnih reakcija, naprotiv. Imam poseban folder na profilu gdje volim da sačuvam posebne poruke podrške i oduševljenja, koje uslijede nakon preuzimanja šoljica”, ističe sagovornica Analitike.
Posebno emotivni su, kako ističe, pozivi za kumstvo putem poruke na šoljici.
“Oslikavala sam i djevojčicu koja se drži za ruku sa tatom vojnikom, bebe i mame, poruke vaspitačicama, učiteljicama, porodične motive, tradicionalne motive...Osim okruženja, neke su putovale čak do Amerike”, sa ponosom priča Marija.
Što se zahtjeva tiče, bitno je, kaže Marija, imati u vidu da je u pitanju jako zahtjevna podloga za rad, klizava i mala površina.
“Pored šoljica za kafu/čaj, mogu se oslikati tanjiri i staklene čaše za vino. Ono što odbijam su portreti, jer ih je nemoguće izvesti na takvoj podlozi i tim materijalom za rad, a pritom nisam ni akademski slikar, već turizmolog sa velikom dozom kreativnosti, koju eto možete i vidjeti kroz moje ćikare”, kaže Marija.
Ručni rad ne cijeni se dovoljno
Sagovornica Analitika ukazuje da se ručni rad i kreativnost ne cijene dovoljno u Crnoj Gori.
“Oslikavanje šoljica predstavlja moj hobi i riznicu kreativne strane moje ličnosti. S tim što smatram da se kod nas generalno, jako malo cijeni ručni rad i njegova vrijednost. Proces izrade jako je zahtjevan i specifičan, od osmišljavanja same ideje, što uglavnom svi prepuste meni, do izrade, fiksiranja, pakovanja, dostave...”, kaže Marija.
Cijene se, dodaje, kreću od 8 eura za neki diskretniji detalj do 15 eura za malo zahtjevnija oslikavanja.
“Uvijek se trudim da cijene prilagodim situaciji na tržištu, a tako da budu dostupne svima. Jer kao što stoji u dobrodošlici na mom profilu - "zahvalnost, ljubav i pažnja su najljepši poklon uz šoljicu kafe"”, ističe Marija.
Porudžbine jedinstvene i specifične
Naša sagovornica poručuje da je posebno srećna kada njen rad oduševi one kojima je poklon bio namijenjen.
“Anegdota ne fali. Svaka porudžbina je posebna i specifična za sebe, jer su ćikarice personalizovane. To su uglavnom neke interne šale i specifičnosti vezane za osobu kojoj se poklanja. Za jednu baku specijalno sam oslikavala lik Josipa Broza Tita, što je izazvalo veliko oduševljenje, na moje zadovoljstvo”, naglašava Marija.
Interesovanja za oslikane ćikarice, kako kaže, ima posebno kada su neki specijalni datumi pogodni za ovakve poklone, kao što je 8. mart, 14. februar, Nova godina, rođendani i sl.
“Što se tiče dostupnosti, u Podgorici postoji mogućnost ličnog preuzimanja šoljica, dok u ostale gradove šaljem kurirskom službom sa kojom sarađujem. Rok čekanja je nekih dan-dva u prosjeku, osim kada su praznici i neki posebni datumi, kada imam više porudžbina kojima se moram posvetiti”, zaključuje Marija.
