Biti dekanica Fakulteta za međunarodnu ekonomiju, finansije i biznis Univerziteta Donja Gorica, koji je ne samo u Crnoj Gori, nego možda i više u regionu prepoznat kao jedna od najuspješnijih visokoškolskih institucija iz oblasti ekonomije, preduzetništva, biznisa zaista jeste izazov. Međutim, to je istovremeno i prilika da svojim radom date doprinos individualnom razvoju i profesionalnoj budućnosti svake vaše studentkinje i studenta, da posredno ili neposredno utičete na njihov razvoj kao odgovornih građanki i građana globalnog svijeta što je vizija našeg Univerziteta, kazala je za Portal Analitika Maja Drakić-Grgur.
Naglaša da se sve to postiže kroz stalno unapređivanje akademskih i istraživačkih procesa na Fakultetu i Univerzitetu, i aktivan rad na razvoju kreativnosti i preduzetničkog duha svake studentkinje i studenta.
„Iz ličnog iskustva ne mogu da kažem da sam suočavala sastereotipima ili da sam za nešto bila uskraćena tokom svoje karijere zbog toga što sam žena. Svakako, činjenica je da sam se mnogo puta suočavala i suočavam se sa izazovima postizanja ravnoteže između profesionalnog i privatnog života, međutim to je izazov sa kojim se suočava svaki odgovorni pojedinac, bez obzira na pol. Mišljenja sam da uspjeh svakog pojedinca zavisi od posvećenosti i spremnosti da vrijedno radite, bez obzira da li ste žena ili muškarac“, ističe Drakić-Grgur.
Svijest o jednakosti ili nejednakosti dobijamo u porodici
Sagovornica Analitike napominje da prvu svijest o jednakosti ili nejedankosti polova dobijamo u porodici.
“Način vaspitanja i vrijednosti koje usvajate kroz odrastanje dominantno utiču i na odnos koji imate prema ulozi koju žene i muškarci treba da imaju u društvu. Stoga sam izuzetno zahvalna porodici, roditeljima i njihovim roditeljima što su, iako će neko reći da je to netipično za Crnu Goru, uvijek imali ista očekivanja i od mene i sestre, i od brata. Uz to, i činjenica da sam se profesionalno razvijala i razvijam uz mentorsku podršku profesora Veselina Vukotića koji je uvijek rušio stereotipe, i davao bezrezervnu podršku svim svojim saradnicima bez obzira na pol“, navodi Drakić-Grgur.
21
Prema njenim riječima, od ranog djetinjstva jednako je „majstorisala sa đedom“ koliko se igrala sa lutkama. Znala je, kaže, sastav tada popularnih fudbalskih timova i išla na utakmice, jednako koliko je išla na ples.
„Moja sestra je igrala fudbal, što je tada bila rijetkost, jednako koliko je vozila rolšue ili igrala lastiša sa nama. Ja pokušavam da na isti način vaspitavam svoja dva dječaka. Nikad neću zaboraviti pitanje prijateljice zašto si dječaku kupila „šerpu“ (dječja igračka) da se igra sa njom i njen pogled kad sam odgovorila kontrapitanjem: „A šta je tu problem?“… Dakle, iako nijesam direktno kroz svoje iskustvo osjetila izazov ovih stereotipa, oni su i dalje jaki u našem društvu“, ističe Drakić-Grgur.
Svakom pojedincu treba dati mogućnost da bira profesionalni put
Vjeruje da rušenje stereotipa u pogledu tradicionalnih uloga žena i muškaraca u društvu nije direktno vezano za oblast ili posao kojim se neko bavi.
„Istraživanja mnogih institucija i organizacija koje se bave ovim pitanjima ukazuju na jaz koji postoji u društvu. Danas je dominantni način rješavanja ovih problema usvajanje propisa „afirmativne akcije“ kojima se povećava zastupljenost žena u nekim oblastima ili profesijama. Ovdje prije svega mislim na različite kvote za zapošljavanje ili napredovanje žena, preferencijalno tretiranje žena prilikom izbora kandidata za određene pozicije. Svjedoci smo da su ovakve aktivnosti i dalje vrlo zastupljene ne samo kod nas, ali je pitanje koliko one zaista daju rezultata“, objašnjava Drakić-Grgur.
Stava je da mnogo više i temeljnije treba raditi na promjeni pristupa, odnosno da je mnogo važnije da se svim pojedincima daju jednake šanse, bez obzira na pol.
„Promjena stereotipa i rušenje predrasuda jeste dugoročan, višegeneracijski proces, ali vjerujem da su i efekti dugoročniji u odnosu na definisanje kvota koliko procenata žena treba da se bavi ovim ili onim poslom. Pritom, svakom pojedincu treba dati mogućnost da bira svoj profesionalni put“, izričita je sagovornica Analitike.
Kroz edukaciju, osvješćivanje, promovisanje drugačijih vrijednosti treba, kako dodaje, treba razvijati pristup da ulaganje u sebe i razvoj individualnih sposobnosti omogućava svim pojedincima u društvu da budu uspješni u oblastima u kojima oni vide sebe.
„I to je pristup koji mi pokušavamo razvijati kroz obrazovni model na UDG-u. Ukoliko ste spremni da marljivo radite, istrajni u tome, spremni da istražujete i kroz svoje iskustvo učite od života, ukoliko ste odgovorni i posvećeni, predani poslu i aktivno pratite svoje okruženje i procese u svijetu oko vas, na vrijeme ćete uočiti problem i biti spremni da se uhvatite u koštac sa njim. Ovakav pristup vas vodi ka uspjehu, ma kojim se poslom bavili i bez obzira na to da li ste student ili studentkinja“, smatra Drakić-Grgur.
Snažna poruka još uvijek patrijarhalnom crnogorskom društvu
Činjenica je, naglašava ona, da su žene na poziciji dekanica na velikom broju fakulteta na Univerzitetu Donja Gorica i to jeste snažna poruka još uvijek patrijarhalnom crnogorskom društvu.
„Međutim, najsnažnija poruka koja se šalje jeste da je su svaku od tih žena na poziciju dekanice kandidovali jedino rezultati koje je postigla u oblasti kojom se bavi, a ne nikakve kvote u pogledu rodne ravnopravnosti. U pitanju su žene koje su svojim radom, posvećenošću i zalaganjem, svojom autentičnošću i ulaganjem u sebe srušile stereotipe sredine u kojoj živimo“, ističe Drakić-Grgur.
Kako dodaje, mnogo je takvih uspješnih žena i u drugim oblastima u crnogorskom društvu danas.
„Ono što ja želim da istaknem i što ja doživljavam kao preteču danas uspješnih žena kojih nije malo u Crnoj Gori, jesu naše babe ili prababe, koje su ostajale mlade udovice i koje su same, svojim radom, zalaganjem, marljivošću izvodile brojne potomke na pravi put. Takve žene su rušile predrasude i uživale su jako poštovanje i u toj patrijarhalnoj sredini. Ja vidim današnje obrazovane, uspješne i samosvjesne žene koje su liderke u različitim oblastima u Crnoj Gori kao njihove potomkinje koje svojim radom, odgovornošu, posvećenošću i uspjesima ruše sve predrasude i utiru put ravnopravnosti“, naglašava Drakić-Grgur.
Nedostaje jasna vizija u kom pravcu ekonomski treba da se razvija država
Sagovornica Analitika osvrnula se i na ekonomsku zbilju u našoj zemlji, istakavši da je kao mala otvorena ekonomija Crna Gora pod snažnim uticajem globalnih trendova i izazova, ne samo inflacionih.
„Ono što po meni nedostaje je jasna vizija u kom pravcu ekonomski treba da se razvija naša zemlja, i konzistentnost u pogledu mjera i rješenja koje se sprovode. Upravo je sprečavanje mogućnosti ponovnog razvoja hiperinflacije krajem 1998. godine rezultirala tada hrabrom političkom odlukom o uviđenju njemačke marke, koja je 2002. zamijenjena eurom kao zvaničnim sredstvom plaćanja. Hrabra odluka o ekonomskoj nezavisnosti Crne Gore utemeljila je kasnije i političku nezavisnost ali i značajan ekonomski rast koji je uslijedio. U međuvremenu smo se suočili sa brojnih globalnim krizama i izazovima poput finansijske ili COVID krize, potom i kriza izazvanih ratovima koji još uvijek traju“, objašnjava Drakić-Grgur.
Pri tome, kako ukazuje, pravac na kome se ekonomski razvijala Crna Gora danas je u potpunosti napušten, bez jasne vizije kojim pravcem crnogorska ekonomija treba da ide u narednom periodu.
„Svjedoci smo jačanju intervencionizma i miješanja države u sve oblasti ekonomije, koje ide do pokušaja kontrole ili ograničavanja cijena. Snažne promjene poreskog sistema i česte promjena zakona čine crnogorsku ekonomiju ne više privlačnom ekonomskom destinacijom za investitore, već zemljom vrlo neizvjesnom i rizičnom za ulaganja. Uz to, mjere fiskalne politike kojima se podstiče rast zarada bez rasta produktivnosti dodatno pojačavaju inflacione pritiske i nova zaduženja čine ekonomsku situaciju vrlo komplikovanom… Diskusija o ovim pitanjima svakako traži puno više prostora i ja ne bih željela da dalje ulazim u to“, zaključuje Drakić-Grgur
